ДОБРОДОШЛИ!

Драги пријатељи,
Добродошли на блог "Српкињица" да заједно отргнемо од заборава и сачувамо за будућност све лепоте национа коме припадамо

среда, 30. септембар 2009.

О ЛАКОМИМ И ПРЕВАРЕНИМ СРБИМА



ВЛАДИКА НИКОЛЈ ВЕЛИМИРОВИЋ У РАСУЂИВАЊУ ТРЕЋЕМ ДЕЛА "СРБИЈА ИЗНАД ИСТОКА И ЗАПАДА", ГОВОРЕЋИ О ЛАКОМИМ И ПРЕВАРЕНИМ СРБИМА, КАЖЕ:

"Планина је већа од мравињака, Божија сила већа је од човечије силе. То свако признје на ведроме дану.Али кад човечији табани и коњске копите дигну прашину на друму, многи заслепе, па у страху признају човечију силу изнад Божије силе. Планину изгубе из вида па се спотакну о мравињак. И још поклоне се мравињаку."


Рекао је ово мислећи на оне Србе који су се, после Косовског боја потурчили, изабравши лагодност, а не трпљење, изабравши земаљско, а одрекавши се небеског блага, а да се не постидеше Лазара и Обилића. Данас, нема Османлијског царства да се у његову веру преводе лакоми Срби. Има неких других царстава новца. И има још - лакомих Срба.Ослепљени "сјајем" тог света још би и да поведу цео српски народ тамо куда су се, лакоми и обневидели, запутили. И још хоће да убеде васцело Српство да су они старозаветни Мојсије. А народ, онај видећи, зна да су они тек Домановићеве "Вође". Знају ли они то?

уторак, 22. септембар 2009.

JESMO LI MI LUD NAROD?



Bojim se, psiholozi će, ne dvoumeći se, potvrditi gornji naslov. Da, Srbi su lud narod, složiće se i oni, i svi pedantni hroničari vremena, kad se pogleda kolika je količina besa i agresije koja ili preti, ili eskalira, zavisi već od toga kolika joj je šansa za ispoljavanje data.
Oko razloga srpske agresivnosti u poslednje vreme, nećemo se lako složiti, ali ćemo se složiti da je ima. I to više nego za vreme ratova na eks-jugoslovenskim teritorijama. A tad je strepnje od fronta, i oružja, bilo onoliko. Ima je više nego za NATO-bombardovanja. Čini mi se da je ono psovanje aviona Alijanse bila dečija igra u odnosu na ove današnje besove... Agresije je više sad nego 90-ih kad smo, uglavnom, bili gladni, skoro očajni. Bilo je i tada pretnji, ubistava, i to mnogo, ali sve je to bila stvar razračunavanja gangova, čiji akteri su se svi, manje-više našli na kraju u čitulji.
Danas, nemamo sankcije, bombardovanje, ratove u okruženju, mafijaške krvave obračune, ali je pitanje bezbednosti u Srbiji najednom, postala tema broj jedan. Zato što je brutalno pretučen jedan Francuz koji je samo hteo da navija, a sad se bori za život. Pa je pretučen, grubo, jedan Australijanac, samo zato što je govorio engleskim. Pa su pretnje i pripreme za prebijabje i ubijanje gejeva i lezbijki bile tolike da MUP nije nikome ko bi se u terminu zakazanom za njihovu paradu našao tu mogao garantovati bezbednost... Pa se Nenadu Čanku i Bojanu Kostrešu preti smrću već onoliko puta da su se pitali da li to uopšte da prijavljuju policiji...
Ne znam da li smo lud narod.
Znam, agresije je u nama svima poprilično. I ispoljava se prema svemu stranom: francuskoj himni kojoj se zviždi, stranim državljanima, lezbo-gej populaciji (kao valjda prema nečemu takođe stranom, uvezenom). Ne znam koliko su te navijačke grupe, pune gneva i jeda, predstavnici srpskog naroda (reprezentativni svakako nisu), ali je to manje važno. Važno bi trebalo da bude otkud tolika količina gneva koje nije bilo ni prema nekom "zalutalom" Hrvatu, na Terazijama, 90-ih, recimo. Nije tada ni on linčovan, tučen, jer je govorio "kaj" a usudio se da kroči u Beograd.
Danas, skoro nasmrt prebijaju se Francuzi. Ili Australijanci.
Možda smo lud narod.
A možda smo samo izneveren narod kome je dosta čekanja da bude bolje, a već deseta godina ide od kada izvojevasmo revoluciju posle koje je trebalo da dođe to "bolje". Nije došlo.
Dobro je jedino nekim novim gospodarima Srbije, niotkuda došlim, a sada vlasnicima hiljada hektara, hiljada zgrada, hiljada firmi, miliona sudbina koje gube strpljenje da će i njima jednom da bude dobro, pa ključaju gnevom.
Andrić na jednom mestu govori o pogubnosti bivanja jednog naroda u vlasti drugog duže vreme,i o rezultatima loše uprave kad se izgubi svaka procena o tome ne samo šta je korisno, nego i šta može da šteti.
U čijoj su to vlasti Srbi i Srbija predugo, pa počinjemo da gubimo kompas o tome šta nam je činiti? Pa činimo pogrešno: divljamo i prebijamo, a nikad takvi nismo bili. Bar ne "na svom terenu", rečeno navijačkim rečnikom.
Ne znam. Znam samo da nismo lud narod.Ali možemo uskoro da postanemo. Da se pretvorimo svi pomalo u navijače, koji lome, tuku, biju, a niko im nije rekao da to i nije njihova utakmica. Ili da su golmani promenili strane. Ili, da je sudija već svirao kraj. A možda čak i da nas je Evropa kaznila pa se ovo Balkansko finale ima igrati bez publike. Zbog ranijeg nedoličnog ponašanja.
Ne znam. Prekidam utakmicu. Sviram kraj.